Marina Borak, fizioterapeut
Kad sam ih prvi put uzela u ruke bilo je kao da se samo prisjećam, kao da je to odavno živjelo u meni. Štapovi su sjeli u ruke, a hodanje u srce. U njemu je naravno ostalo dovoljno mjesta i za dvije omiljene lokacije; maksimirska šuma i rana jutra na vodičkoj plazi. Očito da jutra nisu bila dovoljno rana jer sam osvojila pažnju jednog starijeg gospodina, također ranojutarnje ptice. Jednom mi je prišao na kupanju i oduševljeno vikao; bravo, bravo gospođo pa vi pričate hrvatski! ??? Mislio je da sam iz neke daleke, sjeverne europske zemlje jer nije očekivao da se žene u lijepoj našoj bave nordijskim hodanjem. Da ne bi za sobom ostavljali gomile začuđenih, učinimo Zonu srca jos većom, pokrenimo i druge oko nas. Odusevljeno preporucujem svojim pacijentima nordijsko hodanje :)
Nadam se da ce mi se u svemiru sve posloziti i da cu uskoro zavrsiti sa veselom ekipom na izletu.